KPOP history | Kpophistory

K-POP

history

K - pop je glazbeni žanr vrlo sličan američkoj pop glazbi, uz iznimku da su pjesme većinom na korejskom. K - pop je u zadnjih 8 godina doživio veliki uspjeh u zapadnjačkom dijelu svijeta, od pojave Psya i njegovog Gangnam Stylea preko BTS-a, BlackPink, Monsta X, EXO i NCT i njihovih pojava na američkoj televiziji do mlađih grupa poput ATEEZ, TXT, ITZY, Super M i X1. Ovaj žanr postao je svjetski poznat zbog toga što je sličan, ali opet drugačiji. Također, K - pop nije samo jedan žanr, već, od elektro glazbe, preko dance music pa sve do balada, ima puno različitih tipova za biranje. Kako je sve to nastalo i kako je došlo do K - popa kakvog imamo danas malo ljudi zna. Većina, od nas koji poznajemo i od kojih nas zanima, zna samo za zadnjih 8 godina. Zato sam odlučila prikupiti svo znanje koje mogu o ovoj relativno novoj senzaciji i staviti na jedno mjesto.

U Južnoj Koreji oduvijek je postojala tradicionalna glazba kao i u svakoj kulturi. Međutim, K - pop kakvog znamo danas počeo se razvijati tek 1950-ih. Tokom Korejskog rata američki su vojnici donijeli svoju glazbu na teritorij Južne Koreje. Amerikanci koji su ostali u vojnim bazama nakon rata, upoznali su Korejce s rock and roll glazbom i pjevačima poput Billa Haleya, Elvisa Presleya i Chucka Berryja. Nažalost, Južna Koreja tada je imala vojnu vlast koja je zabranila tu glazbu, ali to nije zaustavilo Korejce da ipak prokrijumčare pokoju ploču u svoje kolekcije. [1, str. 5-6]

Elvis Presley

Najveći utjecaji

Bill Haley

Chuck Berry

Prvi koji se okušao u stvaranju ovakve glazbe (u Južnoj Koreji) bio je Shin Jung Hyeon. Postao je rock zvijezda promijenivši ima u Jackie Shin i svirajući po američkim vojnim bazama u Južnoj Koreji. Postao je i producent drugim glazbenicima i uzdigao je duo Pearl Sisters do, nažalost kratkog, vrhunca slave 1960-ih. Tada nastupa vrijeme raznih promjena vlasti, a time i zabrana i ukidanje spomenute zabrane Shinove glazbe. Također, mijenja se i ukus društva s rock glazbe na ljubavne balade i bubblegum pop koja je bila specifično namijenjena masovnoj publici. Shin je za tu glazbu 2008. dodao i svoj komentar. [1, str. 6-8]

Shin Jung Hyeon

Pearl Sisters

South Korea's Godfather of Rock

"It was all... 'Let's be happy" kind of stuff. It was completely physical, with no spirit, no mentality, no humanity. That trend has carried over all the way to today." [1, str. 8]

Bonus

Pearl Sisters

U kasnim 1960-ima, Pearl Sisters bile su na vrhu ljestvica u Južnoj Koreji. Međutim, njihov uspjeh bio je potpuna slučajnost. 1967. godine jedna od sestara, Bae In Soon, odlučila se okušati u pjevačkom natjecanju koje je održavala američka vojska. Zadivila je publiku i pobjedila na natjecanju, a netom poslije toga nagovorila svoju sestru, Bae In Sook da osnuju duet. Nazvale su se Pearl Sisters. Imale su pjevačkog talenta, ali nisu imale svoje pjesme. Otišle su na audiciju kod Jackieja Shina kojem su se odmah svidjele. Tako je Shin postao njihov producent. Prvi album My Dear bio je trenutni uspjeh. Djevojke su uživale u slučajnoj slavi sve do sredine 1970-ih. [1, str. 7]

Ali, vratimo se natrag na 1970-e. Shina se više nije slušalo, ali je ostao zapamćen kao South Korea's Godfather of Rock. Otvorio je bar Woodstock koji je bio specifično namijenjen glazbenicima i tako omogućio mladim talentiranim glazbenicima da ih ljudi čuju. [1, str. 8]

Nakon Shina važna osoba za spomenuti bio bi Lee Soo Man, koji je važan i danas. Bio je veliki fan Shinove glazbe i u 70-ima nastavio je Shinovim koracima i osnovao je heavy metal bend pod nazivom Lee Soo Man and 365 days. Heavy metal je bio još poprilično nov u Južnoj Koreji i ljudi su imali različita mišljenja. Leejev bend je bio prvi koji se okušao u ovom stilu glazbe. Međutim, tadašnji pretsjednik Chun Doo Hwan stavio je velike cenzure na zabavljače i na medije. [1, str. 8-9] [3]

Lee Soo Man

Lee Soo Man nije vidio svoju budućnost u Južnoj Koreji. Preselio se u Kaliforniju gdje je upisao faks. Također, svjedočio je "rođenju" MTV-a, televizijskoj stanici posvećenoj glazbi, koji se pojavio 1981. U slijedeće dvije godine MTV postao je internacionalna senzacija koja je puštala brze i kratke videe s najnovijim i najpopularnijim novim pjevačima, plesačima i glazbenicima. Lee, zadivljen novinom, vraća se u Južnu Koreju i osniva SM Entertainment koji je, uz puno muke i znoja, danas jedna od tri najvažnije / najpoželjnije / najbogatije kompanije za K-pop. [1, str. 9-10] [3]

Uz Leeja, postojao je i još jedan entuzijastični Shinov fan, ali ovaj je imao više sličnosti s modernim K - pop idolima nego Lee.

Osoba o kojoj govorim je, naravno, Seo Taiji. Seo je bio jako dobar gitarist pa je puno vremena provodio u Shinovom baru Woodstock gdje je čuo i puno rock bendova. Kada mu je bilo 17, heavy metal bend Sinawe (prvi heavy metal bend u Južnoj Koreji) tražio je basistu. Seo je zbog te prilike napustio srednju školu. Budući da Južna Koreja jako cijeni visoko školstvo, ovaj postupak je bio smatran buntovništvom. Sinawe je imao nekoliko popularnih albuma, ali, nažalost, bend se raspao 1991. [1, str. 10]

Seo Taiji

Seo Taiji tražio je nove inspiracije u američkoj hip - hop glazbi kojoj je popularnost rasla od ranih 1980-ih. Hip - hop umjetnici stvarali su nove zvukove poput rap glazbe kreirajući pjesme samo s bubnjevima. Seo je imao ideju predstaviti novi stil koji bi spajao hip - hop s rock glazbom i punk stilom. [1, str. 10]

Seo Taiji je s dvojicom plesača, Yang Hyun Suk i Lee Juno, osnovao bend pod nazivom Seo Taiji & Boys. Seo je pisao pjesme i snimao ih u kućnom studiju. Prvi album, Seo Taiji & Boys I bio je velika senzacija u Južnoj Koreji. Postigao je No. 1 na glazbenoj ljestvici Južne Koreje i rušio je rekorde. Međutim, tekstovi pjesama bili su jako kritizirani u društvu i strogom školskom sistemu za kojeg je Seo tvrdio da pere djeci mozak. Bio je vrlo malo glazbenika koji su se okušali u ovom stilu jer je bio neprihvaćen od većine, ali fanovi koje jest privukao su bili jako vjerni. [1, str. 10-11]

Seo Taiji & Boys

1993. Južna Koreja jest po prvi put za predsjednika izabrala civila nako godina vojne vlasti. Međutim, cenzure su i dalje ostale stroge, posebno za pisce, producente i glazbenike. No, kako je K - pop postajao sve popularniji u drugim državama, poput Japana, tako su cenzure popuštale. Opušteniji standardi dopuštali su strastvenim fanovima da izraze svoje osjećaje za Seo Taijija i Boyse. [1, str. 12]

Nakon puštenog prvog albuma, Seojeva kuća je postala magnet za fanove. Svaki dan bi desetak djevojaka stajao ispred njegove kučće i ostavljale bi mu papiriće s ljubavnim porukama, pa čak i prosidbu za brak! U to vrijeme pojavljuju se reklame u teen - magazinima i promocije na tv-u usmjerene mladim fanovima. Seo je vjerovao da takva promocija glazbe uništava njegovu umjetnost. Odlučio se povući iz javnog života i odbijao je javne nastupe što je rezultiralo raspadom grupe. Njihova grupa je imala tako veliki utjecaj da čak i nakon raspada, njihova je glazba živjela. [1, str. 12-13]

The President of Culture

Lee Ji Ah

Seo je 1998. postao solo - umjetnik, a prvi album Ultramania objavio je 2000. Njegov album bio je kombinacija više žanrova. Ponovno je privukao fanove koji su slušali njegovu glazbu i pomno pratili njegov privatni život. Brak sa glumicom Lee Ji Ah je držao u tajnosti deset godina, što se otkrilo 2011.

Imao je viliki utjecaj na južnokorejsku glazbu i 2012. godine slavio je svojih 20 godina u glazbenoj industriji. Fanovi su mu dodijelili nadima Predsjdnik kulture. Svojom glazbom Seo je gurao granice K - popa u dugoročnim razmjerima. [1, str. 14] [4]

U međuvremenu SM Ent. je u velikim... poplavama, no ništa što Lee Soo Man ne može popraviti.

Umjesto da odustane od svega, Lee je počeo raditi kao DJ i odlučio je zaraditi dovoljno novca za unapređenje opreme s modernim mikrofonima, digitalnim snimačima, računalima i sintesajzerima. Na svojem novom poslu, Lee je pomno promatrao publiku. Primijetio je da ljudi ustaju i plešu na electro dance glazbu. Ovakvim promatranjem Lee je shvatio ukuse publike i svoje znanje je pokušao primijeniti u svojoj kompaniji. Kako bi bolje shvatio electro dance unajmio je profesionalne pisce i studente elektronske glazbe. [1, str. 16-17]

SM Entertainment

Hyun Jin Young

Također, Lee je pronašao i svoju prvu zvijezdu koja je naznačavala početak "industrijskog" modela po kojemu funkcionira K - pop. Bio je to Hyun Jin Young. Lee ga je podučavao repanju i stvorio mu je budućnost. Sve svoje karte je uložio u njega. Hyun je objavio prvi album IWBH, kratko za International World Beat and Hip - hop koji je bio prodan u više od 400 tisuće kopija u Južnoj Koreji. Sve je izgledalo savršeno, ali ne dugo. Hyun je bio uhapšen zbog pušenja marihuane što je bio (i još uvijek je) veliki prekršaj i SM je opet u velikim problemima. [1, str. 17]

Lee je bio zabrinut za Hyuna, ali više je bio zabrinut za budućnost kompanije. Odlučio je da u budućnosti ne će sve uložiti na jednog umjetnika, već da će ih imati više. Tako da ako propadne jedan, nije u pitanju stanje cijele kompanije. Ali, sada SM Ent. ponovno traži zvijezde, odnosno talent koji će se isplatiti. Lee je proveo dvije godine posjećujući gradove Južne Koreje, Japana i Amerike kako bi pronašao nove kandidate. Također, intervjuirao je i mlade djevojke da mu kažu kako bi izgledao njihov savršeni bend, a rezultat toga bio je H.O.T. [1, str. 18]

H.O.T.

H.O.T., skračenica za Highfive of Teenagers, bila je prva grupa koja bi se sad "za stvarno" mogla nazvati K - pop grupa. Pet članova, između 16 i 18 godina, svi osim jednog su bili iz Južne Koreje. Pjevač Kangta (Ahn Chil Hyun) bio je prvi kojeg je Lee namjenio grupi. Kangta je imao samo 13 godina kada je Lee vidio njegovo plesanje i čuo njegovo pjevanje. Članovi Moon Hee Joon i Lee Jae Won bili su prijatelji koji su pjevali zajedno. Jang Woo Hyuk se pridružio grupi nakon pobjede na plesačkom natjecanju. An Seung Ho (Tony) bio je Amerikanac kojeg je Lee uočio na audiciji u Los Angelesu. [1, str. 18-19] [5]

Moon Hee Joon

Jang

Woo Hyuk

An

Seung Ho (Tony)

Ahn

Chil Hyun

Lee

Jae Won

Njihove pjesme bile su mix rap glazbe, electro dance, sporih ljubavnih balada i malo rock and rolla. Prvi album We Hate All Kinds of Violence bio je trenutni uspjeh s preko 800 tisuća prodanih albuma u samo tri mjeseca nakon puštanja u rujnu 1996. H.O.T je jako često obrađivao teške teme u svojim pjesmama poput nasilja, što je veliki problem u južnokorejskim školama. 1997. pjesma We Are The Future iz albuma Wolf & Sheep kritizira južnokorejski školski sistem i kritizra odrasle zbog ubijanja kreativnosti u mladima. Zbog snažnih riječi, pjesma je prvenstveno bila zabranjena u Južnoj Koreji, ali nakon što je video na američkom MTV-u osvojio nagradu za najbolji internacionalni spot, zabrana je bila ukinuta. [1, str. 19-20]

We Hate All Kinds of Violence

Wolf & Sheep

Soeul Olimpic Stadion

H.O.T. je imao i uspješan prvi koncert turneje na Seoulskom Olimpijskom Stadionu. Bili su prva K - pop grupa koja je nastupila na velikim sportskim terenima i bend je popunio stadion sa 72 tisuće fanova. SM Ent. je vidio priliku i potpisao je s televizijom ugovore da članovi grupe budu u nekolicini reklama. [1, str. 20]

2000. godine grupa je također dobila i vlastiti znanstveno - fantastični film Age of Peace. U filmu, članovi grupe glume nogometne zvijezde u novom stoljeću. Nakon 100 godina rata, modernističko društvo održava mir s ostalim nacijama kroz svjetsko nogometno natjecanje zvano Galaxy Cup. U filmu se pojavljuju i pjesme koje su godinu kasnije puštene u albumu Age of Peace OST. [1, str. 20]

Grupa se nažalost raspala 2001. nakon što su se suočili s pritiskom napasnih fanova. Ljuti fanovi su za raspad krivili Leejev poslovni sistem koji je, prema pričama fanova, nepravedan za umjetnike. Međutim, Lee je otkrio puno toga što se događa u pozadini svega, poput činjenice da grupe kao što je H.O.T. dobiju sve na pladnju (pjesme, kostime, plesne instruktore, vrijeme u studiju i tečaj jezika) do činjenice da ja svaki član dobio samo jedan peni po prodanom albumu (ukupno $120 000 svaki u cijeloj karijeri što je otprilike $24 000 godišnje što je oko $2 000 mjesečno). [1, str. 22]

Uz titulu prvog muškog benda, SM. Ent. pokupio je i titulu prve ženske grupe.

S.E.S. jest prva ženska grupa u modernom K - popu. Grupa se sastojala od tri članice: Bada (Sea), Eugene i Shoo i bila je osnovana 1997. Prvi album I'm Your Girl bio je prodan u više od 650 tisuća kopija i tako je postao najprodavaniji album ženske grupe u Južnoj Koreji. Dobile su nadimak ženski H.O.T. Fanovima su se svidjele i cure su uživale u karijeri koja je polako odumirala zbog promjenama u tipovima glazbe koju su cure koristile dok se na kraju nisu raspale 2002. Također, cure su se ponovno sastale za još jedan nastupa u listopadu 2016 da proslave 20. godišnjicu osnivanja. [1, str. 23-25] [6]

S.E.S.

I'm Your Girl

Choi Sung Hee (Bada)

Kim

Yoo Jin (Eugene)

Kunimitsu Shoo (Shoo)

Uz S.E.S. pojavilo se još nekoliko konkurentnih ženskih grupa.

Jedna od tih grupa bila je Fin. K. L., skraćenica za Fin Killing Liberty. Ime grupe pokazuje da žele zaustaviti ugnjetavanje slobode. Grupa je bila osnovana 1998. pod kompanijom DSP Media, a imala je 4 članice: Hyori, Joo Hyun, Jin i Yuri. Njih četiri slijedile su slučan put do uspjeha kao i grupa prije njih: pobjeđivale su na natjecanjima, prolazile su pjevačke audicije ili ih je kompanija primila nakon nastupa u školi. [1, str. 25]

Fin. K. L.

Lee Hyori

Ock Joo Hyun

Lee Jin

Sung Yuri

Kao i puno K - pop bendova prve generacije, Fin. K. L. nisu bile dugo zajedno. Članice su započinjale solo karijere 2002. godine. Lee Hyori bila je jedna od najboljih pjevačica tog vremena i postala je i lice Južne Koreje. [1, str. 25-26]

Iako su grupe poput S.E.S. i H.O.T. prodavale milijune kopija albuma, južnokorejski bendovi su i dalje jako zaostajali za ostatkom svijeta. Npr. neki južnokorejski bend je prodao milijun kopija dok su američki bendovi poput Backstreet Boysa prodavali više od 100 milijuna. Kako bi poboljšao prodaju, SM. Ent. je pokušao reklamirati svoje grupe u Japanu, ali uz vrlo malo uspjeha. To se sve izokrenulo kada je došla jedna pjevačica na scenu. [1, str. 26]

Kwon Bo Ah

Most Influential Artist

Favourite Artist Korea

Riječ je naravno o Kwon Bo Ah ili BoA. Imala je samo 11 godina kada je upala na audiciji za SM Ent. Uzela si je ima BoA što je skračenica za Best of Asia ili Beat of an Angel. Imala je samo 13 godina kada joj je objavljen prvi album ID: Peace B 2000. godine. Album je bio prodan u 220 000 kopija i dosegao je No. 10 na pop ljestvici. SM Ent. se potrudio proširiti njezin uspjeh i u Japan. Prekinula je svoje školovanje i preselila se u Tokyo kako bi se bolje upoznala s jezikom i kulturom. Njezin trud se isplatio 2002. godine kada je njezin prvi japanski album Listen to My Heart bio prodan u više od milijun kopija. Većinu pjesama napisali su profesionalni pisci dok je BoA napisala samo jednu pjesmu, Nothing Gonna Change. BoA je uspjela sa svojim albumom doći na No. 1 na ljestvici u Japanu. Njezin drugi japanski album Valenti bio je još bolji nego prvi. BoA je dosegla veliki uspjeh u Japanu i 2004. godine MTV Asia Awards dodijelio joj je dvije nagrade: Most Influential Artist i Favorite Artist Korea. [1, str. 26-28]

BoA, H.O.T., S.E.S. i ostali iz tog vremena spadaju u prvu generaciju i stvorili su "industrijski" sistem. Svojom glazbom postavili su temelje za moderni K - pop kakvog znamo danas. Prva Generacija nije bila jako poznata izvan granica Južne Koreje. Međutim, nakon 2005. godine popularnost druge generacije K - pop umjetnika prelazila je pomalo na Kinu i Jugoistočnu Aziju, Tursku pa čak i dijelove Sjedinjenih Američkih Država i Europe. Pojavile su se digitalne aplikacije poput iTunes, društvene aplikacije Facebook i YouTube koje su omogućile K - popu da se lakše proširi na čitav svijet. Zbog svega navedenog dolazi do hallyu ili korejskog vala. Taj val podrazumijevao je korejske filmove i k - drame, manhwu (stripovi i crtići poput japanske mange), animirane filmove, hranu i širenje korejske kulture. Jedan umjetnik iskoristio je hallyu u svoju korist. [1, str. 28-31]

Jung Ji Hoon, ili prepoznatljivije Rain, bio je jedan od prvih koji je imao koristi od korejskog vala. Jung je bio jako sramežljivo dijete, ali je razvijao ljubav za ples i odrastao je uz MTV i imitirao je plesne pokrete Michaela Jacksona. U srednjoj školi provodio je dane plešući na ulicama kada se pridružio muškom bendu FanClub koji se vrlo brzo raspao. Jung je išao na audicije, ali ga je odbilo osamnaest kompanija. Jung nije spadao u kalup kakav je bio stvoren za umjetnike tada. [1, str. 31-32]

Jung Ji Hoon

Park Jin Young

Međutim, Jung nije odustajao. 2000. godine konačno mu se posrećilo kada je otišao na audiciju kod Parka Jin Younga, voditelja JYP Entertainment. U vrijeme audicije, Jungova majka je bila jako bolesna i on je bio očajan. Na audiciji, Jung je plesao i pjevao više od četiri sata. Park ga je primio nakon što je vidio koliko je Jung bio izdržljiv. Potpisivanjem ugovora s JYP Ent., Jung je krenuo na svoj put do uspjeha. Kod JYP-ja, učenici su bili podijeljeni u više skupina s obzirom na njihov talent. Jung je za početak bio u najnižem rangu, i, iako nije bio dobar učenik u školi, puno vremena je provodio vježbajući. Što je bio viši na ljestvici, to je više vježbao. Dobio je osobnog menadžera i bio je preseljen u JYP-jev dom. JYP je potrošio pola milijuna dolara na Jungove treninge, što je rezultiralo velikim uspjehom. [1, str. 32-33] [2]

Nakon dvije godine treninga u nedogled, JYP je odlučio da je Jung spreman. Park je izabrao ime Bi za nepoznatog pjevača (Bi je korejska riječ za kišu, odnosno rain). S dva albuma, Rain je bio na vrhu glazbenih ljestvica u Južnoj Koreji. Kao i većina K - pop umjetnika, Rain se odlučio i za glumu. Glumio je u nekolicini TV drama koje su mu pomogle predstaviti se i u drugim državama, poput Filipina, Indonezije, Tajlanda, Kine, Japana, Turske, Maroka i Izraela. 2006. godine k -drama Full House bila je prikazana i u Sjedinjenim Američkim Državama i u Europi s engleskim titlovima. [1, str. 33]

2005. godine Rain je bio najveća zvijezda u Južnoj Koreji. Rain je bio u puno reklama, filmova i gost na televiziji. MTV Asia mu je dao nadimak Star of the Year 2005. godine. Bio je i na prvoj turneji Rainy Day Tour koja je započela u Soeulu, a kretala se kroz Japan, Kinu, Tajvan, Filipine i Tajland. Završila je 2006. s kompletno rasprodanim showovima u New Yorku i Los Angelesu. Iste godine je objavio i četvrti album Rain's World i glumio je u filmu I'm a Cyborg, But That's Ok. Film je osvojio nekoliko nagrada i Rain je bio nazvan najboljim glumcem na Baeksang Arts Awards u Južnoj Koreji. [1, str. 34]

Rainy Day Tour

Uz još nekoliko objavljenih albuma, turneja, suradnja sa zvijezdama poput Michaela Jacksona, Madonne, Britney Spears i Rolling Stones, Rain je postao jedan od najutjecajnijih internacionalnih zvijezda. 2011. godine završio je fakultet. Obećao je majki da će postati No. 1 pjevač u cijelom svijetu. Zato nikada nije partijao i pio, već je trenirao satima dnevno. [1, str. 35-36]

Kao solo umjetnik, Rain se pretvorio u "multi - milijardersku industriju". Imao je konkurenciju, ali to nije bila jedna osoba, već jedna grupa. [1, str. 36]

Super Junior je grupa sastavljena od 13 članova. SM Ent. je skupio članove organizirajući audicije u Beijingu, Seoulu i Los Angelesu. Super Junior je bila grupa koja se prvenstveno fokusirala na izgled. Svi članovi izgledali su kao dečki iz japanske shojo mange i romantičnih stripova usmjereni na mlade djevojke. Super Junior, poznat i kao SJ i SuJu, prvi puta je nastupio kao grupa od 12 članova 2005. godine. [1, str. 36]

Super Junior

Kim Hee Chul

Choi Si Won

Lee Dong Hae

Park Jeong Su

Shin Dong Hee

Lee Hyuk Jae

Cho Kyu Hyun

Kim Ryeo Wook

Han Geng

Lee Sung Min

Kim Jong Hoon

Kim Ki Bum

Kim Young Woon

Prva dva albuma, Super Junior 05 i Miracle bili su trenutni uspjeh. 2006. godine bio je dodan još jedan član (Cho Kyu Hyun). Kako bi promovirali grupu na internacionalnoj razini, SM Ent. je omogućio besplatni download druge pjesme U sa njihove službene stranice. Pjesma je u prvih pet sati bila skinuta više od 400 000 puta, a broj je nekon nešto vremena dostigao i milijun. [1, str. 36]

2006. godine Super Junior je osvojio sedam nagrada na Music Awards u Južnoj Koreji. Članovi su iskoristili svoju popularnost kako bi formirali subgrupe: Super Junior - K. R. Y. (Cho Kyu Hyun, Kim Ryeo Wook i Kim Jong Hoon), Super Junior - T (Park Jeong Su, Kim Hee Chul, Kim Young Woon, Lee Sung Min, Shin Dong Hee i Lee Hyuk Jae) i Super Junior - M (kineska subgrupa u kojoj je bio jedini kineski član Han Geng, članovi Lee Dong Hae, Choi Si Won, Kim Ryeo Wook i Cho Kyu Hyun i dva člana koji nisu iz Super Junior: Zhou Mi i Henry Lau). [1, str. 37]

King of the Hallyu Wave

2009. godine Super Junior je objavio svoj treći album, Sorry, Sorry, koji je vrlo brzo postao No. 1 album u Južnoj Koreji i osvojio je deset nagrada. Također, postao je i najprodavaniji K - pop album u Tajlandu, Kini, Hong Kongu, Filipinima i Tajvanu. Sa rastućom popularnošću, Super Junior je dobio nadimak King of the Hallyu Wave. [1, str. 38]

Super Junior je bio tako popularan da je SM Ent. odlučio stvoriti i žensku grupu koja je također postala jedna od značajnijih i popularnijih.

Riječ je naravno o grupi pod nazivom Girls' Generation. Grupa se sastojala od devet članica koje su sve bile ili modeli ili pobjednice na talent showu ili glumice sa tv showova i reklama. Prvi album Girls' Generationi bio je objavljen 2007. Pjesme su miješale engleski i korejski. Cure su imale prednost na internacionalnoj razini zato što su tri članice - Jessica, Tiffany i Sunny - rođene u Kalifoniji i engleski im je prvi jezik. [1, str. 38-39] [7]

Girls' Generation

Choi

Soo Young

Seo

Joo Hyun

Im

Yoon A

Kim

Tae Yeon

Tiffany Young

Kim

Hyo Yeon

Lee

Soon Kyu

(Sunny)

Kwon

Yu Ri

Jessica

Jung

Gee

2009. godine izašla je njihova pjesma Gee koja je prvi dan na YouTubeu dobila milijun pregleda. Pjesma je postigla No. 1 u Južnoj Koreji u samo dva dana. Do 2013. godine Gee je privukao više od 97 milijuna pregleda. Pjesma je bila jako popularna u Aziji i pomogla je u promoviranju K - pop kulture. [1, str. 39]

2010. godine Girls' Generation su objavile svoj drugi album Oh! kojim su prešle svoju bratsku grupu Super Junior. 2011. godine osvojile su razne nagrade na Seoul Music Awards koje uključuju Artist of the Year, Popularity Award i Hallyu Award. Bend je nastupao na rasprodanim koncertima. 2012. godine nastupile su i na američkoj televiziji na The Late Show with David Letterman. [1, str. 40-41]

The Late Show with David Letterman

Artist of the Year

Popularity Award

Hallyu

Award

Na intervjuu 2011. godine SM Ent. je otkrio da treba 2.5 milijuna dolara za trening jedne od devet članica grupe Girls' Generation, što je djelomično kockanje jer se ne može predvidjeti uspjeh pojedine grupe. Međutim, Rain, Super Junior i Girls' Generation su napravili nešto izvanredno. Dokazali su da interes za K - popom i korejskom kulturom seže izvan granica Južne Koreje. Hallyu val je definitivno otvorio vrata za nove umjetnike u ovom području. [1, str. 41]

2012. godina, ako se prisjetimo, bila je godina kada je izašao Gangnam Style kojom je Psy stvorio povijest. Video je ušao u Guiness World Record za videozapis koji je imao najviše lajkova. Međutim, malo ljudi zna da je Psy prvi puta nastupio prije više od desetljeća. [1, str. 43]

psy gangnam style guiness

Psy

Psy je rođen 1977. godine i oduvijek se protivio svojim roditeljima. Zanemarivao je školske obveze i pronalazio svoju inspiraciju u zapadnjačkoj glazbi. Kada mu je bilo 15 godina, bio je opsjednut britanskim bendom Queen i njihovom pjesmom Bohemian Rhapsody. Nakon nagovaranja svojih roditelja, Psy je upisao Boston University u Massachuseetsu, ali ga je napustio kako bi upisao Berklee College of Music u Bostonu gdje je također zanemarivao obaveze. Kada je bio u Sjedinjenim Američkim Državama zavolio je pjevače poput Tupaca Shakura, Snoop Dogga i Eminema. Psy je počeo stvarati svoju glazbu s računalima i elektronskim klavijaturama. Također, učio je i engleski kako bi bolje mogao shvatiti američku kulturu. U Seoul se vratio 2000. godine i pokušao je pronaći kompaniju, međutim njima se nije sviđao njegov izgled. [1, str. 44-45]

Psy, slično kao i Rain, nije upadao u "kalup" po kojemu su idoli bili idoli. Ali Psy nije odustajao. Umjesto da potpiše ugovor s kompanijom, Psy je odlučio sam objavljivati svoju glazbu što mu je dalo osjećaj slobode koju većina umjetnika nije imala. [1, str. 45]

Psy je od početka bio kontroverzan. Njegov prvi album PSY from the Psycho World objavljen 2001. godine sadržao je rap pjesme poput I Love S*x koje su imale kontroverzne tekstove. Južnokorejska vlada financijski je kažnjavala Psyja zbog njegovih tekstova koje je ona smatrala neprikladnima. Novine ga također nisu voljele i zbog njegovih plesova na tv-u nazivale su ga Bizarre Singer. Međutim, i Psyjevo ponašanje izvan glazbe privlačilo je vladu. [1, str. 45]

Psy from the Psycho World

2/Adults only

2001. godine bio je uhapšen i priveden zbog pušenja marihuane. Međutim, umjesto da ublaži svoj stil, Psy je pisao pjesme o kontroverzijama. Vlada je vjerovala da Psyeva glazba ima loš utjecaj na tinejdžere i limitirala je prodaju Psyevog albuma 2 / Adults Only na osobe starije od 19 godina. [1, str. 45]

Yang Hyun Suk

2010. godine Psy nije više imao novaca i činilo se da je njegova karijera gotova. Na nagovor svoje žene, potpisao je ugovor s YG Ent. koju je vodio njegov stari prijatelj Yang Hyun Suk, što mu je spasilo karijeru. Međutim, njegovi albumi su i dalje imali dobno ograničenje. Unatoč kontroverzijama, Psy je dobivao na popularnosti i osvajao je nagrade u Južnoj Koreji. Veliki boost dao mu je koncert na kojemu je nastupao s Big Bangom i 2NE1 u Osaki u Japanu, a naziv koncerta bio je YG Family Concert. Publici su se svidjeli i kritičari su bili zadivljeni. [1, str. 46]

YG Family Concert

Nakon Osake, Psy je smišljao najčudnije plesne korake pa je tako izmislio i konjski kas za svoj Gangnam Style. Pjesma je bila objavljena u srpnju 2012. godine u Psyevom šestom albumu PSY 6. Do kolovoza, video je imao najviše pregleda na YouTubeu. Psy je postao internacionalna senzacija i najpoznatija osoba u K - pop kulturi. [1, str. 47]

YG Ent. je, uz Psya imao još nekoliko jako popularnih grupa, odnosno super grupa.

Jedna od tih grupa je već spomenuta Big Bang koja je 2007. imala pet članova (danas četiri). Za razliku od većine bendova svojeg doba, Big Bang nije imao izgled "the boy next door". Big Bang je prekinuo star-factory tradiciju pišući vlastite pjesme. G-Dragon, koji je svoju profesionalnu karijeru započeo kada je imao samo osam godina, napisao je većinu pjesama koje uključuju Lies, Last Farewell i Haru Haru. Nakon nekoliko velikih hitova u Južnoj Koreji i Japanu, Big Bang je uzeo pauzu dok su se članovi fokusirali na solo karijere. G-Dragonov album Heartbreaker je bio najuspješniji južnokorejski album 2009. godine. Osvojio je nagradu Album of the Year na Mnet Asian Music Awards. [1, str. 47-49]

Big

Bang

Heartbreaker

Album of the Year

G-Dragon

Seungri

Daesung

Taeyang

T. O. P.

Best Worldwide

Act

Grupa se ponovno okupila 2011. godine i objavila album Tonight. Čak i nakon dvije godine pauze, pjesma je bila trenutni uspjeh. Video pjesme Love Song na YouTubeu je postigao dva milijuna pregleda u samo dva dana. Ponovno okupljanje bilo je dobro prihvaćeno i u Europi gdje je grupa osvojila nagradu Best Worldwide Act na MTV European Music Awards. 2012. godine Big Bang je krenuo na svijetsku turneju gdje su po prvi put nastupali i u Los Angelesu. Potražnja je bila toliko velika da su održali dva koncerta. [1, str. 49]

Kao i ostale velike grupe tog vremena, i Big Bang je imao svoju sestrinsku grupu.

Bila je to već spomenuta četveročlana grupa 2NE1 koja je svoj prvi uspjeh ostvarila pjesmom Lollipop. Pjesma je bila prodana u više od tri milijuna digitalnih kopija. 2NE1 je bila prva grupa koja je svoju karijeru započela reklamom. Njihovo ime je skraćenica za new evolution of twenty - first century. Drugi veliki uspjeh postigle su svojom pjesmom Fire koja je na YouTubeu prvi dan postigla milijun pregleda. Grupa je objavljivala albume koji su rušili sve ljestvice, a najveći uspjeh postigle su pjesmom I Am the Best. Do kraja 2011. godine postigle su No. 1 na južnokorejskoj ljestvici. [1, str. 50-52]

2ne1

CL

Minzy

Park Bom

Sandara Park

Za razliku od većine ženskih grupa, cure su imale takozvani aggressive female power. Svojom šokantnom odjećom privlačile su fanove s činjenicom da su bile drugačije. 2NE1 se penjao do uspjeha sve dok se nisu razišle 2016. godine i krenule u solo karijere u drugim kompanijama. [1, str. 52-53]

Zbog fenomenalnih uspjeha 2NE1, Psya i ostalih, K - pop je postao jako poznat u Sjedinjenim Američkim Državama. Popularnost K - pop glazbe rasla je u Aziji, Europi i Južnoj Americi. U 2012. godini K - pop glazba s prodajom svojeg reklamnog materijala ostvarila je više od 3.4 milijuna dolara. S izvrsnim izgledima, odjećom i profesionalnim koreografijama, K - pop ruši umjetničke rekorde na gotovo svim kontinentima. K - pop danas izgleda kao glazba budućnosti svugdje, što će se vjerojatno i dogoditi s obzirom na to koliko se popularnost pojedinih grupa proširila izvan granica svoje države. [1, str. 53-54]

Izvori:

[1] Stuart A. Kallen, K - pop

[2] https://kprofiles.com/jyp-entertainment-profile-history-artists-facts/

[3] https://asiasociety.org/asia-game-changers/soo-man-lee

[4] https://www.allkpop.com/article/2014/08/lee-ji-ah-opens-up-about-her-former-secret-marriage-with-seo-taiji-for-the-first-time-on-healing-camp

[5] https://kprofiles.com/h-o-t-members-profile/

[6] https://kprofiles.com/s-e-s-members-profile/#democracy-472

[7] https://kprofiles.com/girls-generation-snsd-members-profile/

Dodatni izvori:

https://kprofiles.com/h-o-t-members-profile/)

https://kprofiles.com/s-e-s-members-profile/#democracy-472 )

https://kprofiles.com/fin-k-l-members-profiles/